TOPCAST

Ella Selak Bagarić: Djeci stvorite realnu sliku o školi kako ne bi došlo do razočaranja

today2022-09-02

Background
share close

U TOPCAST TOP RADIJA stigla je Ella Selak Bagarić, psihologinja i voditeljica Centra za zdravlje mladih koja objašnjava zašto ju brine najezda odlikaša te ističe: “Odlične ocjene nisu pokazatelj mentalnog zdravlja i nisu pokazatelj uspješnosti.” Psihologinja je roditelje prvašića savjetovala oko pripreme za novo školsko razdoblje, istaknula vidljive posljedice pandemije, poput izostanka kohezije u razredima i činjenice da djeca i adolescenti nisu prijatelji, već kolege.

Psihologinja je mišljenja kako sada više nego ikad trebamo brinuti o djeci. Doista dugo radim i uvijek postoje neke krize koje su na osobnom nivou. Ovo sve što se sada događa gotovo tri godine je nešto na globalnom nivou, što doživljavamo i mi i naša djeca. Razlika između djece i odraslih je u tome što djeca, u odnosu na odrasle, nemaju psihološke mehanizme koji im pomažu da se nose sa stresom, a koji su proizašli iz iskustava. Dakle, i vi, i ja, i roditelji imamo iskustva koja su nas ojačala, vidjeli smo možemo izdržati.

Selak Bagarić napominje kako ne smijemo zaboraviti da pandemija i dalje traje te da se posljedice još uvijek osjete:  Kad radim s djecom i kad razgovaram s kolegama koji rade u ambulanti kao ja, ono što vidimo je da su djeca prvenstveno usamljena. Nedostaje im socijalizacije. Bilo je puno izolacija, puno školskih putovanja je otkazano, veliki broj razreda nije bio u školi zbog samoizolacije. One generacije koje su u tom periodu krenule u školu, sad se ne poznaju dovoljno.

O pitanju prilagodbe djece za nadolazeću školsku godinu, poznata psihologinja kaže: Mislim da većina roditelja zna osnovne stvari. S djecom je prvo i najvažnije razgovarati, pokušati ih pripremiti. S većom djecom je općenito pravilo da mi odrasli manje pričamo i da pustimo njih da pričaju, da im postavljamo otvorena pitanja, primjerice, Kako si? Bliži se početak školske godine, kako se osjećaš s time? Nekada i mi kažemo neke stvari u šali, a koje djeci izazovu stres. Dakle, sjesti, razgovarati, pitati njih kako to njima sve izgleda. S druge strane, mala djeca ne znaju što očekuju. Kao i sve ranije generacije. Preporučamo roditeljima da zajedno s djecom kupe školski pribor, da s djetetom prošeću do škole, da stvore jednu realnu sliku o školi kako ne bi došlo do razočaranja.

Kako na djecu i mlade utječe činjenica da je ovo treća pandemijska godina te jesmo li se prilagodili ili postaje sve teže, psihologinja ističe kako je stanje individualno.  Ima djece koja su zapravo svojim psihološkim snagama nekako prošla bez da su posebno okrhnuta, to je jedna kategorija djece. Druga kategorija djece su ona koja su nam već u ambulantama jer su roditelji prepoznali neke simptome koji su ih zabrinuli. Treća kategorija su djeca koja možda još nemaju reakciju, ali će ona doći s jednom odgodom. Dakle, moramo otvoriti oči, moramo otvoreno razgovarati s djecom i prepoznati promjene u ponašanju, istaknula je psihologinja.

Na koji način podržati djecu koja su npr. pala razred ili nisu uspjela upisati željenu srednju školu, Selak Raspudić odgovara uzrečicom: Nećemo plakati nad prolivenim mlijekom. Idemo vidjeti što je ono što nas čeka – to su činjenice. Radimo s onim materijalom koji imamo. Mnoga djeca budu i ljuta, neka pokazuju kao da ih nije briga. To moramo gledati kao lekcije iz kojih dijete sada treba nešto naučiti i podržati ga u svemu onom zdravom što dijete želi. Nije to najgora stvar na svijetu ako djeca time nešto nauče i ponesu sa sobom dalje u život.

S druge strane, za najezdu odlikaša, Selak Bagarić govori: To me jako brine. Malo razmislite kako je dijete, recimo, pred kraj školske godine. To što ima sve petice i fantastično je, ne znači da je odlično. Odlične ocjene nisu pokazatelj mentalnog zdravlja te nisu pokazatelj uspješnosti.

Na pitanje kako onda djecu zaštiti od tog stresa, psihologinja kaže: Naravno da je važno poticati samostalnost, ali djeca neke stvari neće moći sama. Ako ih mi u to pustimo s velikim očekivanjima, to je izrazito stresno. Često u ambulanti vidim djecu s anksiozno depresivnom simptomatologijom koja se boje škole i kojima je svaki dan težak jer su superodlikaši. I vi na to dijete gledate kao da je visokofunkcionalno, međutim, to dijete ne može podnijeti stres.

Cijeli podcast s psihologinjom Selak Bagarić poslušajte i pogledajte na YouTube kanalu TOP RADIJA.

Written by: TOP RADIO


0%