Čim su se ove subote otkucajem 19 sati otvorila vrata Arene Zagreb fanovi su pohrlili kako bi zauzeli najbolje pozicije na parteru za dugoočekivani koncert Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći… Aki.
U prvom redu bio je i Denis, koji je sa svojom ekipom došao iz Ljubljane: To je glazba koju su mi prenijeli roditelji. Glazba koja je sa mnom još od djetinjstva. Parni Valjak – to sam ja. Neki su upravo uz hitove Valjka doživjeli najljepše trenutke iz mladosti: Pjesma „Stranica dnevnika” budi u meni posebne emocije jer sam na njoj otplesao svoje prve sentiše.
Pljeskom i urlicima dupkom punu Arenu dočekalo je dvanaest izvođača koji su izazvali buru emocija – od sjete do euforije. Nakon uvodnih pjesama na pozornicu je kročio Kiki Rahimovski: Ovo je sve kao u SF filmu. Još ne mogu pojmiti da tate više nema, osjećam kao da je i dalje tu sa mnom. Dat ćemo večeras sve od sebe. Veselite se, pjevajte s nama iz srca svaku pjesmu! Ljubim vas sve!
Bez obzira na to što se ovo danas naziva koncertom, on ima puno veću vrijednost od uobičajenih koncerata. Što se tiče Akija, teško da će se više ikada roditi čovjek s takvom energijom i osobnošću. Žao mi je što ga nema, ali nadam se da će Aki biti škola nekim novim klincima, rekao je Pero Galić koji je i sam bio klinac kada je upoznao Akija: Naš je prvi susret bio 1994. godine kada je izašao prvi album Opće opasnosti “Treba mi nešto jače od sna”. Snimali smo ga kod Brkića u studiju kada smo se Aki i ja upoznali. (…) Na Jarunu smo imali koncert, a Aki je tada imao svoju pečenjaru. Stoga je naš menadžer tamo dogovorio afterparty. Susret je to za sva vremena jer smo na kraju on i ja dočekali zoru. Pohvalivši nas, Aki nam je dao injekciju za dalje. Da će Aki zajedno s Parnim Valjkom biti škola nekim novim generacijama, rekao je i Filip Rudan, koji je nedavano osvojio Porin za Novog izvođača godine: Parni Valjak za mene je kao mladog glazbenika temelj za stvaranje glazbe. Bend je to koji je dio hrvatske kulture. Velika mi je čast svirati i dijeliti pozornicu s mojim uzorima.
Nakon što je Galić izveo pjesmu „Prolazi sve, zar ne?” Massimo je pokušao interpretirati „Samo da znaš”, što po njegovu mišljenju nije bila laka zadaća: Tek sam se sada našao u Akijevim čizmama. Više nisam fan koji će se dobro provesti na njihovim koncertima, već sam sada ja taj koji mora te pjesme iznijeti. Ulazeći u potpunu interpretaciju njihovih pjesma, puno mi je jasnije zašto je Valjak tako velik te zbog čega su Husovi tekstovi toliko dobri – koliko je dubine u tim tekstovima, a opet i opuštenosti koja zainteresira svakoga.
Klavijaturist Parnog Valjka Berislav Blažević naglasio je da je upravo publika iznjedrila emocije zajedno s Kristijanom Rahimovskim, Gibonnijem, Massimom, Dinom Jelusićem, Filipom Rudanom, Ninom Badrić, Perom Galićem, Bajagaom, Davorom Gopcem, Nenom Belanom, Tinom Rupčić, Noom Rupčićem, Nerminom Puškarom.
