Kako su Vanesa i Ivan postali ‘cura i dečko’?

U studio TOP MUSIC DESKA TOP RADIJA u goste je stigao inspirativan dvojac koji svojom glazbom želi rasplesati ljude, staviti osmijeh na njihova lica i opustiti ih. Oni su glazbeno ljubavni par, kreativni partneri koji se savršeno nadopunjuju. Njihova želja za učenjem i zajedničkim rastom od velikog je značaja za njihovu glazbenu karijeru. Zagrebački duo ‘cura i dečko’ iza kojih se kriju Vanesa Petrac i Ivan Marojević voditeljici Gini Damjanović u zanimljivom razgovoru otvorili su vrata svoga svijeta te govorili o glazbi koju stvaraju. U glazbenom smislu prošli su kroz različite faze, od sviranja etno stvari do elektronike. To svakako pokazuje njihovu prilagodljivost i otvorenost prema različitim žanrovima, a sigurni smo da na tome neće stati!

Cura i dečko su glazbeni i ljubavni par. Naziv benda Vanesi je bio u mislima i prije nego je upoznala Ivana. Otkrila je je li onda uvjet i bio da baš s dečkom napravi bend ili bi se bend tako zvao neovisno o njemu:

„Kada se ovako ispriča, zvuči kao super scenarij za neki film, ali zapravo nije bilo baš tako kako se čini na prvu. Kada sam bila mala, na pamet mi je palo ‘zamisli, ima Plava trava zaborava, ima ovak’, ima onak’, kaj ne bi bilo dobro ‘cura i dečko’. Onda sam na to zaboravila…kao dvorac opkoljen trnjem, tako se ta uspomena zakopala i onda kada je bilo hitno, bio je taj koncert za Valentinovo.“

Ivan se nadovezao: „To je bilo privremeno, za Valentinovo ćemo se zvati cura i dečko jer smo tada u tom trenutku svirali gitaru i vokal za Valentinovo i nismo se mogli sjetiti ničeg boljeg. A i stvarno je odgovaralo, lako je pamtljivo.“

Upoznali su se etno bendu, Ivan je svirao tamburicu, trebala im je pjevačica za jednu svirku, došla je Vanesa i tako je sve krenulo. Od sevdalinki preko popa do elektronike, opisali su kako se njihov glazbeni i kreativni proces mijenjao tijekom godina.

„Prvenstveno se najviše mijenjao iz funkcije. Svirali smo etno stvari kada smo krenuli. Tako smo i gitaru, vokal svirali po bircevima i takvim manjim mjestima. Htjeli smo rasplesaniju ekipu dovesti na svoje svirke i za to nam je trebao neki ‘veći’ zvuk. Probali smo s bendovima, to nam baš nije išlo…Vanesa je odlučila kako bi htjela raditi elektroniku. O tome nisam ništa znao, ali bio sam voljan naučiti. Krenuli smo istraživati…kako se radi mjuza i zvuk, malo fizike, malo inženjeringa i složili smo preliminarni set-up s tim strojevima“, rekao je Ivan i objasnio kako su tim glazbenim smjerom otišli, između ostalog, zato što nisu htjeli biti samo ‘nježni’ u glazbenom izričaju.

„Veći spektar emocija komuniciramo“, nadovezala se Vanesa o promjeni glazbenog smjera, a Ivan:

„Zapravo nam je to bila motivacija, kap koja je prelila čašu da probamo nešto drugo. Nisam osjećao izazov tijekom svirke, Vanesa mi je isto spominjala kako se ne oznoji na svirci, što je bilo čudno.“

„Dođem na seosku zabavu, takva sam, uvijek idem plesati, to ponekad gledam kao moj dar društvu. Ako se netko ne ohrabri, ja ću, nema problema! I onda gledam ako je to moj bend i ako sam ja takva bez imalo truda, pa možda da probam iskoristiti tu karakteristiku. Tu je onda on ušao pod slušalice i tražio malo više latino ritmove da bude plesno i glasno“, rekla je Vanesa.

Ono po čemu se ovaj dvojac definitivno ističe upravo je improvizacija. Otkrili su voditeljici misle li da za improvizaciju treba postojati talent ili se improvizacija može naučiti:

„Većina tih stvari koje ljudi koriste u umjetnosti su refleksije nečega što rade u stvarnom životu. Ja na na improvizaciju gledam kao na razgovor. Recimo, nisam se pripremao za ovaj odgovor, ali mogu dati rješenje i mogu unaprijed smišljati. Tako slično je kod improvizacije, ali da bi razumio dobro improvizaciju, trebaš dobro razumjeti jezik koji koristiš, što znači teoriju, glazbu, svoj instrument, biti koliko toliko brz da možeš to ovako nonšalantnije ili kroz razgovor, spontano…“, rekao je Ivan.

Vanesa je dala savjet kako je baš kod improvizacije važno opustiti se.

„Ne moraš imati toliko puno iskustva, ne moraš biti rođen za to, trebaš se prihvaćati, voljeti se, sam sebi moći reći ‘ja sam vrijedan i ja pripadam i ovaj zvuk koji će sada iz moje duše izaći, koji nisam planirao, pripada ovdje’, dodala je umjetnica.

Iza ovog ljubavno glazbenog dvojca su čak dva improvizacijska maratona. ‘Streamali’ su svirku 24 sata u komadu, imali su ‘jam sessione’. Govorili su o tome kako je izgledala priprema, što im je bilo najteže kod same realizacije i koliko dugo su se oporavljali od toga. Ivan je otkrio kako je za organizaciju zadužena Vanesa i nastavio:

„Sviramo 24 sata, svakih tri sata se mijenjaju tri muzičara. Prvi session smo svirali kod nas u stanu, a drugi smo izvodili u centru Ribnjak. I svakih tri sata se promijeni troje novih muzičara, to je više da i nama olakša situaciju, a i da scenu skupimo na isto mjesto. Od svukud dolaze, od jazzera do elektronike, zatim etno ekipa…“

„Ovaj drugi koji je bio bio je na javnom mjestu i moram reći da je to iskustvo bilo malo drugačije od ovog prvog. Prvo mi je bilo ostvarenje sna, smislila sam to 2013. godine i skupljala uvjete da to mogu napraviti. I onda, kada se dogodio drugi…shvatila sam da sjedim u tom pufastom stolcu i da su tu ljudi u publici, gledaju me, da se meni spava i da treba malo zaleći, ali da sam na pozornici. Shvatila sam da ima komponente reality showa na koje se uopće nisam pripremila jer radila sam taj prvi, znam biti na stageu, znam biti na kameri…Mislila sam da će sukus svega toga biti, ali eto, iznenadilo me. Ovaj put smo se puno duže oporavljali, zato što imamo više godina nego onda, to bih ja rekla, prvi put smo puno više se pripremali, i što se tiče fizičkog…“, rekla je Vanesa.

Njihovi koncerti su kombinacija improvizacije i autorskog materijala. Na licu mjesta crpe inspiraciju od publike. Otkrili su kako održavaju ravnotežu između spontanosti i strukture:

„Mislim da se mijenja ta definicija jer sad smo više strukturiraniji i posloženiji i koristimo tu improvizaciju samo da s publikom uspijemo postići interakciju. Kada smo i radili taj ‘song’ dosta smo isprobavali aranžmane, zvukove i zapravo smo gledali kakva je reakcija od publike. To nam je bio poligon kako napraviti svoje pjesme…“, rekao je Ivan, a Vanesa dodala:

„Uzeli smo ideje i iz publike. I onda nam je publika bila kao neki treći član benda.“

Cura i dečko osim improvizacije i autorske glazbe stvaraju i razne hibridne i kazališne projekte. ‘Astronauti’ i ‘Ljubičastost’ su interaktivne predstave za djecu, a dvojac je govorio o tome kako oni i njihova glazba utječu na mlade koji sudjeluju u predstavama u smislu kreativnosti, poticanja kreativnosti, izražavanja, istraživanja pokreta.

„Samo kad klinci dođu u prostor i znaju da mogu na pozornicu ili u izvedbeni prostor već se hrpa toga otvori. Baš im se i u očima vidi ta promjena. Oni su toliko uzbuđeni, počnu trčati po prostoru. Onda kada im daš zadatak da nešto rade, ali da ne postoji točno kako moraju nešto napraviti…neki pokret rukom, nogom koji nema točan izgled, osjećaj…Dajemo im samopouzdanje da što god im prirodno dođe iz tijela je dobar osjećaj, da može biti za njih dugoročno zabavno, dobro, lijepo, da na tome mogu izgraditi nešto, neku igru“, rekla je Vanesa.

U jednom intervju su rekli da im je važno razmišljati o tome koji je učinak onoga što rade za zajednicu. Otkrili su koje poruke i vrijednosti žele prenijeti ljudima.

„Za početak mislimo da je tijelo jako važno, da u tijelu postoji jako puno informacija, jako puno odgovora. Mislimo da je jako neodgovorno zapustiti svoje tijelo i da baš tim primjerom što ti sa svojim tijelom radiš može jako utjecati na ljude oko sebe. što je riječima jako teško. To je jedna od stvari koju bih jako naglasila i želim vidjeti u ljudima kojima sam okružena isto te stvari i uvijek ću ih pohvaliti, kako bih i ja bolje brinula za svoje tijelo kada mi je teško i kako bih mogla uvijek ući u to“, rekla je Vanesa, a Ivan nastavio:

„Mislim da pričamo najviše o udobnosti u svom tijelu. Nije stvar samo zdrava prehrana, nemoj pušiti ili nešto tako… više je to da prepoznaješ svoje tijelo kada ti je nešto neudobno ili udobno.“

„Da se izboriš za svoj unutarnji svijet, ta osjetila s kojima smo okruženi, da se izboriš da ti bude ugodno, da imaš zvuk koji ti paše, da ljudi odmjeravaju kada trebaš trpjeti, za što trpiš, kada zaista ne treba trpjeti i možeš se ukloniti iz situacije“, rekla je Vanesa, a Ivan:

„Kroz ples, kroz mjuzu koja je plesna dajemo taj kontekst da se opuste. Čim se malo rastresu, već je stres manji, lakše im je sve. Svaki put nakon naših koncerata imamo taj dojam, dođe nam ekipa i želi nam reći koliko im je bilo uzbudljivo, vidim da su zadihani, da su sada bili u nekakvom treningu, da si nisu samo u glavi…“

Zanimljiv razgovor i odličnu glazbu pogledajte na: