Ljubomir Kerekeš: Neka me netko ispravi, ne tvrdim da je to Sveto pismo, ali ja se doista za svog života ne sjećam jedne hrvatske filmske komedije

Uz pošten odnos prema poslu, Ljubomir i Jan Kerekeš na sceni imaju posebnu kemiju, što se osjetilo i u TOPCAST-u. Razumiju se oduvijek i dovoljan im je samo jedan pogled, istaknuo je Ljubomir te se pritom prisjetio svojih glumačkih početaka kada je morao moliti za uloge, te svoje probijanje do značajnijih uloga opisuje kao specifičan “fajt”. S druge strane, Jan otvoreno kaže kako mu je prezime Kerekeš pomoglo i odmoglo u glumačkoj karijeri, no smatra kako ono ipak nosi jako puno lijepih stvari na kazališnoj i filmskoj sceni.

Ljubomir Kerekeš, legenda hrvatskog glumišta, svoju je prvu ulogu dobio u drugom razredu osnovne škole. Kaže kako se tada počela formirati ljubav prema kazalištu, ali do uspjeha je išao težim putem. To je bio jedan specifičan fajt. Da uopće nekom redatelju, kazališnim ljudima, glavnim i odgovornim urednicima na neki način dam do znanja da jesam za glumu, da želim to, da volim to, ali mogućnost profiliranja ili bolje rečeno dokazivanja kod mene je išla dosta zafrknutim putem.

Ljubomir se nastavio prisjećati svojih glumačkih početaka… Bilo je tu dosta klečanja i hodanja na koljenima, moleći uloge, bilo kupanja u fontani, svakakvih ekscentričnih situacija s moje strane ne bi li samo netko skrenuo pogled i malo razmislio o tome može li taj mladi klinac Ljubo Kerekeš odigrati nešto značajnije i tako da taj put probijanja i dokazivanja bio je dosta škakljivo.

A je li njegov sin rođen ipak pod sretnijom zvijezdom i je li mu lakše plivati u glumačkim vodama s obzirom na očevu podršku, Jan Kerekeš kaže kako ima dobre gene oba roditelja i pošten odnos prema poslu. Pomoglo mi je u životu to što imam jako pošten odnos prema poslu i to je zapravo ono najdraže što sam naslijedio od tate. Taj gen se dobro ulovio. Bilo je trenutaka kad ti pomogne i odmogne to što se prezivaš Kerekeš. Međutim, sad što dalje idemo, ja mislim da je to sve samo jedan veliki plus, jedno jedno lijepo prezime koje mislim, nosi jako puno lijepih stvari na kazališnoj i filmskoj sceni.

Da bi imao pošten odnos prema profesiji, moraš prvo biti pošten prema sebi, nadovezao se Ljubomir. Ovo što je Jan spomenuo, taj jedan pošten odnos prema profesiji – to bez daljnjega. Da biste to mogli postići, morate biti isto tako pošteni prema sebi. Ono što ja uvijek znam reći, kada se čovjek pogleda u ogledalo najvažnije je da vidi sebe, a mislim da danas ljudi vide svašta a najmanje sebe. I zbog toga se po mom mišljenju u društvu stvaraju problemi – nekomunikativnost, neiskrenost, zatvorenost. Dosta smo te rajferšluse svi zakopčali.

Ljubomir Kerekeš, legendarni glumac, u ovom je poslu već 42 godine i kaže kako mu nikad nije dosta snimanja filmova kojih iza sebe ima tridesetak. Glumio je u 25 televizijskih serija, te je nedavno odigrao 128 premijeru predstave “Buba u uhu” u Varaždinskom kazalištu. Nakon filma “Ufuraj se i pukni” iz 2019. godine, Ljubomir Kerekeš napisao je i režirao film “Marginalci” jer želi da se u kinima “popišate od smijeha”. 

U TOPCAST-u je istaknuo kako je konačno otvorio ventil humora i provokacije. Neka me netko ispravi, ne tvrdim da je to sveto pismo, ali ja se doista za svog života ne sjećam jedne hrvatske filmske komedije. Ako netko zna, svaka čast. No, međutim, neki primjeri koji su bili na tragu toga kao “Rat na mom otoku” ili “Tko pjeva zlo ne misli”, to nisu filmovi koji su isključivo komedija. Stoga vjerujem da će ovi “Marginalci” doista po tom pitanju pasti na plodno tlo i da će ljudi, ako neće pišati, barem će suza krenuti od smijeha. To sam apsolutno siguran.

Usudio bih se reći da je film snimljen po istinitim događajima, govori Ljubomir, a Jan je ispričao više o radnji filma. U selo Črevo, naravno, izmišljeno selo koje ima slogan,  “ni desno ni levo – samo Črevo” dolazi NNTV – Naša najnovija hrvatska televizija snimiti emisiju “Hrvatski seljak u Europi”. Upravo u tom trenutku u selu zasjeda seoski odbor s predsjednikom Draškom Zidarom, predstavnikom romske nacionalne manjine Trpimirom Oršušem, tu je zatim blagajnica i tajnica Đurđa Lorbek i animator kulture Ivek zvani Tarzan. Oni jednom godišnje zasjedaju, a svoju rutinu najviše baziraju na odvodnim jarcima, kanalizacijama, akciji “Zbogom oružje” – radnja filma prati ono o čemu se zadnjih trideset godina u Hrvatskoj zapravo i razgovara.

I Ljubomir i Jan se slažu u tome da se Hrvati znaju šaliti na svoj račun. Mislim da su ljudi prepoznali koja je razlika između predstavljanja nečeg kao komedije i kad se stvarno u kazalištu ili u kinu dogodi komedija, kad se ti za vrijeme 90 minuta trajanja filma nasmiješ pedeset puta. Čuješ da se cijela dvorana nasmije pedeset puta. To je komedija. “Marginalci” su dobra komedija, rekao bih da humorom podsjeća na na susjedne države Srbiju, BiH koji nas šišaju po humoru po svojoj slobodi u humoru, u slobodi govora” istaknuo je Jan, a njego otac se nadovezao: “ Još jedna specifičnost naše priče je ta da, s obzirom da ste nezavisna produkcija, nitko vam ne sjedi za vratom, ne ograničava vas u vašoj kreativnosti prije svega… Film isto tako ima tu slobodu što se tiče vokabulara.

Cijeli podcast s Ljubomirom i Janom Kerekešom poslušajte i pogledajte na YouTube kanalu TOP RADIJA.