Zbog posljedica zloćudnog tumora kostiju, prije pet godina liječnici su joj amputirali lijevu potkoljenicu. Jedina je žena u Hrvatskoj koja trči s protezom na duge staze, igra odbojku, osvaja planinske vrhove, salsa, valcer ili jive redoviti su joj ritmovi koraka. Diplomirana kineziologinja Maja Drobnjaković za sebe kaže kako nikad ne ustaje “na lijevu nogu”, a u TOPCAST-u se osvrnula na vrijeme prilagodbe nakon operacije, ali i zašto su joj posebno drage humanitarne utrke.
Cijela situacija je bila čudna jer sam na operacijskom stolu bila budna, govori Maja. Koliko god je to nesreća, gledam s pozitivne strane, razmišljam “što bi bilo da sam spavala i probudila se bez potkoljenice”. U tijeku operacije saznala sam da ću ostati bez potkoljenice pa sam imala priliku prihvatiti to. Zaista je bila situacija – ili ću izgubiti život ili ću ostati bez potkoljenice. Odlučila sam da mogu i dalje živjeti, pronaći ću najbolju protezu koju mogu, pronaći ću sport za sebe, prilagodit ću se tom životu…tako sam odlučila nastaviti dalje.
Proces prilagodbe, objašnjava Maja, tekao je prilično brzo. U veljači 2017. ostala je bez donjeg dijela lijeve noge, a u travnju je već hodala. Okolina je lošije reagirala nego ja, u nekim trenucima sam ja njih tješila. Na sve to nisam gledala kao na neku tragediju. Zaista i nije tragedija. Sve mogu raditi s protezom – trčati, hodati, voziti bicikl – nema nečeg ograničavajućeg u tome.
Maja je članica Udruge osoba s amputiranim udovima Grada Zagreba i Zagrebačke županije pa se u svom radu često susreće sa sebi sličnima koji pak nemaju jednaku snagu i energiju za bavljenje sportom. Pokušavam motivirati osobe da se priključe sportu(…)nekad je teško probuditi taj njihov sportski duh, zainteresirati ih za sport, a pogotovo ih zadržati u sportu. Uvijek kažem da sport olakšava. Ipak ste u situaciji gdje su s vama i ostale osobe s invaliditetom pa sve lakše prihvatite. Treba imati jaku glavu i družiti se što više s osobama koje su u sličnoj situaciji jer kroz razgovor dolazite do rješenja, vidite da i drugi imaju različite probleme koji nisu nerješivi.
Osim što je sportašica, Maja je i velika humanitarka i često bira upravo takve utrke. Veći mi je gušt jer postoji poseban razlog zašto se startnina obično prikuplja, kao novac za neku svrhu. Naravno da mi je teško tijekom same utrke, ali pronađem motiv zašto trčim. To uvijek bude neki razlog – prikuplja se novac za nekoga tko ne može – i to mi bude dodatan motiv da istrčim do kraja.
Trčat će Maja i na Zagreb Advent Run-u, najveselijoj i najšarenijoj blagdanskoj utrci u Hrvatskoj. Središtem glavnog grada 11. prosinca, na 5 ili 10 kilometara, protrčat će brojni rekreativni i profesionalni trkači i to sve s plemenitim ciljem – ove godine prikupljena sredstva donirat će se humanitarnoj i neprofitnoj udruzi liječnika, zdravstvenog osoblja i roditelja djece s prirođenim srčanim greškama i drugim srčanim bolestima – Veliko srce malom srcu.
Sigurno postoje ljudi koji idu prema rezultatu, ali ja sudjelujem samo da sudjelujem, govori Maja za kraj. Volim završiti utrku trčeći, ali mislim da mi ne bi bio problem ni da na pola utrke, ako vidim da ne mogu, hodam do kraja.
Cijeli podcast s Majom Drobnjaković poslušajte i pogledajte na YouTube kanalu TOP RADIJA.
