Nikola Horvat -Tesla: Razgovor s vjevericom koja se naljutila ne mene je neprocjenjiva stvar

Nikola Horvat – Tesla odlučio se razvijati izvan civilizacijskih okvira, u divljini, hodajući. U toj
zoni čovjek napreduje, širi duh. Po meni to je prilika za osobnu evoluciju, rekao je Nikola. Hodač
na duge staze za TOPCAST TOP RADIJA rekao je da mu hodanje predstavlja jednu vrstu ovisnosti te
je nastavio: Taj osjećaj slobode, kada uopće ne znaš koji je dan u tjednu, kada ti vrijeme ništa ne
predstavlja.
Nikola uz to što hoda, kamerom dokumentira autentične događaje koje proživljava na svojim
avanturama po svijetu te će uskoro imati i premijeru svog drugog dokumentarnog filma.
„Radi se o nastavku moga filma 'Why do I hike'. Zove se 'Why do I hike 2'. Jednako vrijedan naslov uz
'Why do I hike 2' je 'Hardships of a thru hike' – 'Poteškoće na hodanju na duge staze'. Film je
snimljen 2022. godine na Continental Divide Trail-u u Americi. To je staza koja ide od meksičke do
kanadske granice. Dugačka je 5.000 km. Tu sam snimio 'borbe' sa svime s čim sam se susreo na tom
trailu i kako je to izgledalo, rekao je poznati hodač.
5.000 kilometara duga je staza od meksičke do kanadske granice. O tome je li uspio doći do kraja
staze, Nikola je rekao:
„Nisam prehodao sve. Zadesile su me poteškoće na putu tako da sam nakon 2.000 kilometara
morao reći – stop. Stao sam. Zašto? To neka pogledaju gledatelji. Bez obzira na to što sam došao
skoro do pola puta, hodao sam kroz Novi Meksiko, pustinjski i Colorado, planinski dio. U
tih 2.000 kilometara se nakupilo iskustva za 80 minuta filma. Puno znoja, vrućine, nelagode,
problemi s vodom u pustinji, opasnost od dehidracije, divlje životinje, oluje u planinama – što mi je
možda najmanje omiljena stvar kada hodam, a to su grmljavinske oluje koje su na tim planinskim
prijevojima učestale. Doživio sam čak i smrt kolege hodača što me dodatno uzdrmalo na tom putu.
“
Želja za osobnim razvojem, ali, kako je rekao, na drugačijoj ljestvici vrijednosti, motivacija je koja je
ovog hodača potaknula da krene na ovakvo putovanje te je nastavio:
„Ljudi se uglavnom razvijaju unutar civilizacijskih okvira, a ovo je izvan civilizacijskih okvira, u divljini
gdje si sam. Naravno da ulaziš u gradove, civilizacija je uvijek prisutna i pomaže ti i hranom itd. Ipak,
većinu vremena si u divljini i to je jedan put izlaženja iz zone komfora. U toj zoni čovjek
napreduje, širi duh. Po meni to je prilika za osobnu evoluciju.“
Puno je izazova na tim putovanjima, a svakako jedan od najvećih je odabir dovoljne količine hrane i
vode.
„Nije jednostavno procijeniti. Najviše sam hodao devet dana u komadu. Nosiš se za nekakvim
instinktom. Nakon šest dana sam shvatio da nemam dovoljno hrane. Vrlo je teško pogoditi točnu
količinu hrane, otkrio je Nikola.
Ovog hodača se često spominje kao čivjeka koji inspirira. O tome osjeća li se najživlje dok hoda,
rekao je:
To je jedna vrsta ovisnosti. Taj osjećaj slobode, kada uopće ne znaš koji je dan u tjednu, kada ti
vrijeme ništa ne predstavlja osim – sunce/mrak. Sada spavam, sada hodam. To je svojevrsna
paradigma za mene – života u punini gdje prolaziš geografskim prostorima kroz najdivnije prostore,
inspirirajući se planetom, stvorenjem koje vidiš, životinje, svemir, zvijezde. Jedan razgovor s
vjevericom koja se naljutila ne mene jer prolazim je neprocjenjiva stvar.

Što je to još Nikola otkrio sa svojih putovanja, pogledajte u TOPCASTU TOP RADIJA.

TOPCAST