Stomatolog Miličić: „Nisu samo pacijenti krivi što imamo loše zube – niste ni svjesni u kojim okruženjima neki ljudi žive“

Poražavajuća statistika kaže da zube u prosjeku peremo jednom u pet dana, a da svaki četvrti muškarac zube pere tek prije posjete zubaru. Doktor Marko Miličić, specijalist oralne kirurgije u TOPCASTU TOP RADIJA potvrdio je poražavajuću statistiku uz objašnjenje: „Morate shvatiti jednu stvar – nisu tu samo pacijenti krivi. Svi mi kada pročitamo ove podatke smo zgroženi, odmah napadamo same pacijente, ali niste svjesni u kojim situacijama i okruženjima ti ljudi žive.“

Specijalist oralne kirurgije surađivao je u dijelovima Hrvatske koji nisu centralizirani samo na Zagreb, poznaje situaciju s kojom se sami stomatolozi susreću, ali i kako je pacijentima koji dolaze iz manjih sredina.

„Mislim da je glavna problematika u tome što naši stomatolozi i oni koji se bave prevencijom, statistikama itd. uglavnom izvlače podatke iz tih regija koje nisu iz velikih gradova. (…)“, rekao je doktor.

Miličić se dotaknuo i statistike u kojoj stoji da Hrvati u prosjeku jednom godišnje mijenjaju četkicu za zube:

„Morate shvatiti jednu stvar – nisu tu samo pacijenti krivi. Svi mi kada pročitamo ove podatke smo zgroženi, odmah napadamo same pacijente, ali niste svjesni u kojim situacijama i okruženjima ti ljudi žive.“

Stomatolog je nastavio s vlastitim primjerima i primjerima kolega o situacijama s kojima su se susreli:

„Morate biti svjesni da ljudi koji žive na udaljenim otocima, u manjim sredinama, selima gdje imate tri do četiri kuće i gdje je prva prodavaonica udaljena par kilometara ili ne voze aute ili moraju pješačiti do same prodavaonice da bi kupili osnovne namirnice, a kamoli neka kvalitetna mehanička pomagala za čišćenje zuba u obliku četkica ili paste. Ljudi nemaju dostupne ni liječnike opće medicine u blizini, a kamoli stomatologe. Tim stomatolozima ili liječnicima su vezane ruke jer svoja znanja ne mogu prenijeti na same pacijente i onda se zavrti začarani krug gdje se pusti samo ‘da teče’. (…)“

Bolnica u kojoj je Miličić specijalizirao pokrivala je šire područje Zagreba. Miličić je opisao nesvakidašnji događaj s pacijentom.

„Jedan ponedjeljak došao mi je pacijent koji je s granom drveta izvadio sam vlastiti zub. Prva reakcija mi je bila negativna konotacija prema pacijentu. Međutim, kada shvatite priču iz koje sredine pacijent dolazi, da je puno kilometara udaljen od autobusne stanice, da u krugu 40 kilometara nema liječnika, stomatologa, a da se njemu to dogodilo tijekom vikenda i da nije mogao izdržati užasne bolove (…). Čovjek pristupa radikalnoj stvari da si doslovno s granom od drveta izvadi vlastiti zub. (…)“, rekao je specijalist oralne kirurgije.

Stomatolog je objasnio i zašto se pojavljuju ovako poražavajući statistički podaci:

„Morate biti svjesni da će malo koji liječnik uputiti se na udaljeni otok i tamo raditi. Svi idu u velike gradove, prenapučeni smo u gradovima, a manje sredine su manje zastupljene. U takvim slučajevima zato se i javljaju takvi statistički podaci.“

Miličić je dodao da su Zagreb, Split odnosno veće regije jako uznapredovale te da se otvaraju razne klinike:

„Ljudi se educiraju, imaju dostupne usluge od strane liječnika. S druge strane , liječnici, pogotovo oni koji rade u privatnim praksama, sve im je na neki način konkurencija, bore se za svakog pacijenta – pa su i više uz pacijenta nego što bi možda bili u većim bolničkim sustavima..“

Pri usporedbi s razvijenijim zemljama, podaci su i globalno loši – 84 posto ljudi ima barem jednu plombu, 90 posto njih ima karijes, a primjerice, hrvatski dvanaestogodišnjaci u prosjeku imaju četiri pokvarena zuba, a odrasli čak 12!

„Svi se malo uspoređujemo sa zapadnim zemljama. Skandinavske zemlje, Švicarska itd. imaju već duži niz godina najbolje sustave prevencije. Mislim da se kod nas malo zakazuje po tom pitanju jer se naš sustav prevencije u većini slučajeva svodi na to da se pokušava djecu, dok su u vrtiću ili u počecima školskog obrazovanja, na neki način sa zubnim putovnicama natjerati da dođu kod stomatologa. Dijete od tri, četiri godine koje je u vrtiću ili školsko dijete koje je u prvom razredu, za upis u školu mora imati pregled od stomatologa – mislim da to zapravo više nije prevencija. To je već rješavanje posljedica.“, rekao je specijalist oralne kirurgije.

Miličić je istaknuo kako je zakašnjela priča ako se dijete sa šest, sedam ili osam godina prvi put dovede stomatologu na pregled.

„S moje strane mislim da bi prevencija trebala biti već za vrijeme trudnoće. Tu se trebaju educirati i sami liječnici koji vode trudnoću, pedijatri kada se dijete rodi – oni su prva linija koja bi trebala upozoriti roditelje da se obrate stomatologu radi daljnih informacija ili prevencije kako bi spriječili ovakve rezultate koje vidite. (…)“, rekao je i nastavio:

„Stomatologija je grana medicine i moram biti iskren da tijekom tog studiranja medicinari ne uče puno o stomatologiji. Ali prvi kontakt s djetetom su pedijatri ili liječnici opće prakse koji rade i cijepljenja i sve ostalo. Oni bi po meni trebali biti educiraniji i usmjereni na način da oni upute roditelje da dođu k nama..To se na žalost ne događa.“

Miličić je objasnio zašto smatra da nema previše koristi od preventivnih posjeta stomatologa dječjim vrtićima.

„Dosta tih preventivnih posjeta vrtićima stomatolozi objašnjavaju samoj djeci kako se peru zubi. Dijete od tri godine to ne razumije. On vidi rozu ili plavu četkicu koju u tom trenutku dobije. Pet minuta što stomatolozi provedu u vrtiću kao edukacija same djece je dobra gesta, ali niste ništa naučili. Po meni je puno pametnije naučiti roditelje jer do sedme godine života roditelji su ti koji trebaju djeci pomoći prati zube. (…)“, zaključio je Miličić.

Zanimljiv ostatak razgovora pogledajte niže na linku.