Lana Janjanin: „U jazzu sam pronašla slobodu i ultimativno samoostvarenje kao glazbenik“

TOP MUSIC DESK TOP RADIJA bogatiji je za još jedno fantastično gostovanje perspektivne glazbenice koja je u svojoj desetogodišnjoj karijeri ostvarila velike uspjehe o kojima treba pričati – a tek je na početku. Lana je skladateljica, pijanistica, kantautorica, aranžerka i umjetnička direktorica koja je svoj glazbeni put, iako potkovana klasičnom glazbom, pronašla u jazz, soul i pop glazbi. Ali ne treba ni stavljati pečat na određeni žanr s obzirom na to da se ova glazbenica odlično snalazi u svima, a najvažnija joj je – glazbena sloboda. Voditeljici Gini Damjanović govorila je o glazbenom putu, ukalupljivanju u određeni stil, slobodi, ali i problemu nedovoljne zastupljenosti platforma za jazz u Hrvatskoj. Također, Lana je s kolegicom Dinom Rizvić ušla u povijest hrvatske glazbene scene – one su prve žene koje su skladale, aranžirale, odsvirale i otpjevale svoj opus za jazz orkestar.

Lana dolazi iz glazbene obitelji, a službeno obrazovanje započela je još u vrtiću. Put ju je odveo do Beča gdje je magistrirala klasičnu i medijsku kompoziciju. Gledajući iz današnje perspektive, to je mali dio onoga čime se sve ova perspektivna glazbenica bavi. Jednom prilikom Lana je rekla da joj je trebalo 20 godina u glazbi da pronađe ono što je za nju. Otkrila je koliko joj je u tome procesu pomagalo ili odmagalo to što su je pokušavali ukalupiti u jedan smjer:

„Nikad kod mene osobno, u srcu, u mome izričaju nije bilo pitanja smijem li ja, želim, moram ovo ili ono. To se dogodilo tek kada sam trebala otići na faks. U muzičkoj školi sam bila klavirist i rekla sam ‘okej, sigurno neću vježbati toliko svaki dan klasičnu glazbu da se upišem na klavir. A što ću onda upisati?’ Onda sam se upisala na medijsku kompoziciju. Odabrala sam smjer koji je najširi jer u medijima mora biti zastupljena svaka vrsta glazbe..“

„Tek onda sam bila suočena s činjenicom da moram birati hoću li ići na jazz akademiju ili klasičnu. Odabrala sam klasiku jer sam odgajana u duhu stare ruske pijanističke škole…klasika je bila nešto ozbiljno što treba slijediti, a jazz je nešto za „slobodno vrijeme“. Možda mi je žao da tada nisam već valorizirala više svoju glazbu koju sam već tada pisala kao tinejdžer, te pjesme koje sada izvodim i s kojima se najviše bavim“, rekla je glazbenica.

O ukalupljivanju u određeni glazbeni izričaj, Lana je rekla:

„Mislim da me najviše od svega toga čak nije ukalupio ni smjer na faksu, jer unutar njega mi smo svi bili jako različiti, svatko je imao neki svoj fokus, nego ta neka jaka struja eksperimentalne glazbe, atonalne koja nema zapravo veze s onim što sam ja htjela raditi.. To je tamo bio neki standard i sjećam se da sam skoro odustala od glazbe uopće jer su me na akademiji doslovno ismijavali što pišem tonalno i harmonijski…“

Priznala je Lana da glazbu prvobitno proživljava kroz neki osjećaj. Znanja, rekla je, smatra da treba biti, ali bez emocije to je samo matematika, znanost.

„Što su mene više svodili s tog nekog mog puta i izričaja, to sam se više približavala onome što zapravo želim. To sam shvatila tek kada sam prvi put sjela i s bendom odsvirala neke svoje pjesme..“

„Meni je glazba uvijek bila bijeg u pozitivnom smislu, moj svijet gdje uvijek mogu otići i biti sretna, stvarati, svijet koji me ispunjava“, rekla je Lana i posebno istaknula slobodu koju je doživjela u odabiru smjera:

„Ta sloboda je ono što sam ja našla u ovoj neklasičnoj glazbi jer klasična glazba, koliko god ju obožavam i nevjerojatno cijenim, ima predodređeno sve elemente. Što joj više slobodno pristupiš, time je to što radiš više stigmatizirano. Jednostavno rečeno, tamo trebaš svirati ono što piše, a u ovom neklasičnom izričaju, bilo jazz, soul, pop – teško mi je staviti pečat na to što ja to točno radim, koji stil..Individualnost, nešto što imaš za reći, to je fokus i odraz kvalitete nekog projekta. U tome sam pronašla i tu slobodu i ultimativno samoostvarenje kao glazbenik.“

Uz glazbenicu Dinu Rizvić Lana je ušla u povijest hrvatske glazbene scene. Naime, Lana i Dina su prve žene koje su skladale, aranžirale, odsvirale i otpjevale svoj opus za jazz orkestar. Snimile su i dvostruki album s jazz orkestrom HRT-a. Upitala je Gina Lanu je li svjesna kakav korak su napravile ona i Dina prvo za sebe, a onda i za sve žene koje se bave ili će se baviti glazbom na taj način?

„Ne bih rekla da sam jako svjesna važnosti ili odjeka tog projekta jer se on, na žalost, u Hrvatskoj baš i nije desio. Za mene je to bio jako, a vjerujem i za Dinu, bitan projekt gdje smo sve atome svoje snage, sposobnosti i talenta uložile da napravimo tako ogroman, sveobuhvatni pothvat..“, otvoreno je rekla Lana te dodala:

„Na žalost, u Hrvatskoj ta vrsta glazbe ne živi. Takvi projekti se obično odsviraju jednom i to je više manje onda to. Međutim, u zadnje vrijeme su nas počeli zvati neki drugi orkestri da napravimo taj projekt. Što se nas osobno tiče, vjerujem da će to nama uvijek biti jedna odlična referenca, nešto što je ostalo zapisano u povijesti kao odraz našeg rada i truda. A za efekt na buduće stvarateljice i glazbenice ženskog roda, nadam se da će ih to potaknuti i da će im pokazati da u ovom tzv. muškom poslu i one to mogu.“

Na jazz sceni ova glazbenica je dugo. Umjetnička je direktorica JazzHR festivala. Otkrila je Lana je li joj zbog ne baš toliko široke jazz publike u Hrvatskoj teško voditi ovaj projekt:

„Zapravo to je dvosjekli mač. Činjenica da stvaramo neku vrijednost koja možda nije postojala do sada je jako dobro prihvaćena sa svih strana, pogotovo od strane glazbenika na sceni. Kakav god iskorak da napraviš – dobro si napravio. S druge strane je pitanje održivosti toga, pitanje je koliko zapravo se mi možemo boriti, nametnuti važnost te glazbe, jer ona ovisi o tome koliko će to publici biti važno..“

„Imam osjećaj da stalno nešto moramo gurati, da nije lako dobiti dovoljno ni financija ni sponzora, ali u isto vrijeme imam osjećaj da je sada dobar moment, da ima jako mladih ljudi i u organizaciji festivala, u produkciji i na našoj sceni koji će napraviti novi korak. Vjerujem da stvaramo neke nove vrijednosti, da radimo dobre stvari. Na sceni i na publici je kako će to sve skupa ići dalje i kako će se to razvijati“, rekla je Lana.

Na Porinu je ova multitalentirana glazbenica bila nominirana u kategoriji za najboljeg novog izvođača.  Je li joj nekada žao što glazba koju radi nije šire prepoznata kod nas?

„Naravno da mi bude žao. Ta glazba je ono gdje se osjećam najviše ispunjeno i ostvareno. Voljela bih kada bih se samo njom ili pretežito njome mogla baviti. Voljela bih da imam taj osjećaj da mogu često sjesti i za publiku koja sluša otpjevati i odsvirati to što imam za reći te da će to biti dobro prihvaćeno, da nije toliko teško svaki put organizirati koncert..“

Pričala je Lana kako je jazz vani puno bolje prihvaćen, ali i o tome što nedostaje u Hrvatskoj po pitanju bolje zastupljenosti ove vrste glazbe:
„Pošto su veće zemlje vani i ima više publike za tu vrstu glazbe, onda čak i ako ti nisi jako popularan, ne radiš muziku za mase…Tamo možeš napuniti neki lijepi jazz klub gdje ljudi sjede, piju, jedu, ali pozorno slušaju tvoju glazbu. Mi takvog kluba nemamo. Isto tako možeš napuniti neke manje koncertne dvorane i svirati po brojnim festivalima, kojih kod nas isto tako nema dovoljno…“

Nastupala je ova glazbenica diljem svijeta, od Kine, Tajvana, Austrije, Belgije do Kajmanskog otočja. Otkrila je je li joj ikad palo na pamet da se preseli vani za stalno gdje ljudi više cijene i prepoznaju ovu vrstu glazbe?

„Pada mi svaki dan na pamet kao profesionalcu, ali mi isto tako brzo izađe s pameti jer sam ja već živjela vani. Živjela sam u Austriji, Grčkoj. Ono zašto odlučim ipak ne otići je zato što sam isto tako shvatila da je kvaliteta života neovisno o profesionalnim faktorima ono što je meni bitno“, iskrena je Lana.

Cijeli razgovor i odličnu glazbu pogledajte na: