Ida Prester iskreno o starosti: „Hoću taj život, hoću tu iskru, strast, seksualnost, senzualnost!“

Ona nas kroz svoju novu pjesmu uči da starost treba slaviti, a ne od nje bježati. Štoviše i sama joj se veseli! Inspiraciju je nedavno pronašla u damama koje se nalaze u trećoj životnoj dobi, a koje je angažirala u spotu za novu pjesmu „70“: “Ja hoću taj život, hoću tu iskru, strast, seksualnost, senzualnost! Ne želim ništa od toga izgubiti, želim biti žena u punom smislu riječi i sa 70, 80 godina!“ Glazbenica Ida Prester nova je gošća TOP MUSIC DESKA TOP RADIJA i s voditeljicom Ginom Damjanović razgovarala je o mnogim zanimljivim temama – bez zadrške. Poznata po svome slobodnome duhu između ostalog  govorila je o tome zašto joj je interakcija s publikom na koncertima jako važna, ali i koje su to stvari koje joj ipak teže padaju kao javnoj osobi.

Gina se rasplakala na prvo i drugo slušanje nove pjesme Ide Prester ’70’.

„Intimna je pjesma, mislim da stvarno govori o svima nama i fašizmu mladosti koji nas pritišće, pogotovo nas žene. I muškarci su tu kritični, ali žene su stvarno na udaru“, rekla je Ida.

Dirnula je Ginu prolaznost života koju je prepoznala u pjesmi. Upitala je Idu što misli da mi kao društvo možemo napraviti da starijim ljudima damo vjetar u leđa za neku drugačiju budućnost?

„Čini mi se da su nam tu dosta slabe šanse. U staroj Grčkoj su starci bili najcjenjeniji sloj stanovništva, njih su svi obožavali, slušali (…). Mi živimo u društvu gdje je sve obratno. Mislim da je to zbog utjecaja industrije koja nas forsira da moraš zauvijek biti mlad jer je nemoguće biti zauvijek mlad. I ti u tim silnim pokušajima trošiš ogromne pare, ali ne možeš… Mislim da se svi jednostavno trebamo opustiti i prihvatiti starost kao nešto normalno i dapače, da shvatimo da starost može biti divna.“, objasnila je glazbenica te nastavila:

„Ne znam hoćemo li svi moći doživjeti ovakvu starost kao što je u mojoj pjesmi, to je moja idealna starost. Stvarno bih htjela putovati okolo po festivalima, još svirati s bendom, imati isti život kakav imam sada. Mislim da se ljudi dosta prepuste imperativu vječne mladosti kojemu se jako teško oduprijeti… iz medija, reklama, samo mlad, zategnut, zgodan – ne može čovjek samo živjeti s takvim pritiscima i ne može se opustiti. Moraš prihvatiti sebe i razvijati svoje interese, pogotovo mi žene. Poanta je da ti skužiš što ti voliš, tko si ti… To kako izgledaš je deset posto tebe, ma ni deset.“

U novom spotu Ida je angažirala gospođe u svojim šezdesetim godinama.

„Dala sam oglas na svojim društvenim mrežama da mi se jave gospođe iznad šezdeset, što je bio jedini kriterij i gospođe kojima se da provesti dva dana u igri.“

Istaknula je Ida poseban sjaj u očima i radost koju su na snimanju donijele upravo gospođe odabrane za spot.

„Ja hoću taj život, hoću tu iskru, tu strast, tu seksualnost, senzualnost. Ne želim ništa od toga izgubiti, želim biti žena u punom smislu riječi i sa 70, 80 godina. Mislim da bi sve to tako trebale.“

Otkrila je Ida i što je najbolje što su joj donijele četrdesete:

„Meni je tinejdžersko doba bilo dosta zahtjevno, kao adolescentica sam dosta patila. Imala sam jako puno obaveza i nisam se mogla opustiti, imala sam pritiske za koje sam tek poslije shvatila koliko su nebitni i otada što više upoznajem sebe to mi je ljepše. (…) Mislim da je najvažnije shvatiti što te veseli i pokušati si život usmjeriti da što više radiš te stvari, a što manje, ako možeš, prepustiti druge stvari ili nekome drugome ili se usmjeriti da to više ne moraš. I dalje radim puno kompromisa, i u poslu radim neke stvari koje mi nisu top, ali polako se gradim. Mislim da će mi u penziji biti najljepše! Kada nemaš više nikakva očekivanja od društva, nego si jednostavno ti sam sebi car i radiš što hoćeš.“

Idini nastupi su malo drugačiji od onih nekog drugog izvođača. Naime, ona poziva publiku da joj se pridruži na pozornici.

„To je počelo spontano, kada smo nastupali na jednom koncertu prije 20 godina u Sloveniji. Bio je neki manji klubić, možda je bilo 150, 200 ljudi, baš je bila intimna atmosfera. Slovenci kada se opuste, onda se stvarno opuste! Došli su na pozornicu i tamo se razbacivali s nama i meni je to bilo genijalno. Onda sam skužila da ja baš to hoću. Ima bendova koji žele da ih publika pažljivo sluša, ja nisam takav bend. Baš želim interaktivnost i želim da se svi dobro provedu. Uvijek si kažem da bih bila najbolja cajka, turbo folk pjevačica na svijetu samo da mogu to. Ja bih da svi imaju ruke u zraku, da skačemo po stolovima“, rekla je glazbenica.

„Želim da su moji koncerti trenutak totalne slobode, da se možeš obući kako hoćeš, ljubiti s kime god želiš, grliti, popeti se na pozornicu, kopati nos ako hoćeš. Želim da se ljudi opuste i u tome trenutku rade što žele“, zaključila je Ida.

Otkrila je i što je najluđe što se njoj i bendu dogodilo na nekom od koncerata:

„Mi smo stvarno prošli svega. Od toga da su me nosili serijski, na ramenima kroz cijelu publiku do tipa koji je pio vino iz moje štikle. (…)“

Sa samo šest godina počela je skladati i uvijek je znala da želi biti autorica, a ne pjevačica. Završila je glazbenu školu, ali onda je otišla u punk. Njezin tata, ljubitelj klasične glazbe postao je aktivni član punk benda. Kako se to dogodilo, otkrila je Ida:

„On je počeo prvo sam po sebi dolaziti na koncerte i to je meni bilo jako neugodno. (…) Na početku mi smo imali dosta provokativne koncerte, mislim za nekog osjetljivijeg  kao što su tvoji roditelji, baš ne voliš da ti to gledaju. Kroz muziku sam opisivala svoj život. I sada to radim, moj je život sada puno ispoliraniji nego tada. Tada je stvarno bilo ‘sex drugs and rock and roll’. (…)“

Idin tata nije odustajao od namjere da prisustvuje njezinim koncertima:

„Kroz taj način, skužila sam, on je upoznavao i mene. Neke stvari koje mu nisam govorila, neke drame, probleme, veze, neki moji životni neuspjesi. On o svemu tome nije imao pojma dok to nije čuo u mojoj pjesmi. (…)“

Iako kroz život korača s osmijehom na licu ipak postoje neki razlozi zbog kojih joj i nije jednostavno biti javna osoba.

„Najgori su naravno hejterski komentari. Stvarno nemam nikakav drugi problem. Ljudi ne vole kamere, svjetla, mikrofone, bježe od toga… meni je mikrofon prirodan kao da držim olovku u ruci. S tim dijelom posla uopće nemam problem. Jako sam otvorena osoba, ali to kako se mogu interpretirati neke stvari koje radim i kako ljudi koji ne znaju ništa o tebi se osjete pozvani da napišu  stvari o tebi… 25 godina se bavim time i tu psihologiju stvarno ne razumijem.(…)“, iskreno je rekla Ida.

Cijeli razgovor pogledajte na