Zimizelen o pisanju pjesama: „Koliko god engleski dobro znali, mislim da se ne možemo toliko dobro izraziti kao na materinjem jeziku“

On je Vinko Ergotić, glazbenik i kantautor koji je, otkad mu je ‘taj lik došao u misao’, bio siguran da je vrijeme da započne samostalnu glazbenu priču. Vinko je u javnosti poznat pod autorskim imenom Zimizelen. Upravo taj čudnovati šumski lik se zadržao u mislima ovog glazbenika i ‘skupa’ stvaraju zaista posebnu glazbu. Priznao je Vinko da je Zimizelen nešto više od autorskog imena, možda se u njemu krije i neki alter-ego. U studiju TOP MUSIC DESKA TOP RADIJA glazbenik je priredio psihodelični folk noir fantastičnim glazbenim interpretacijama i obradom hita R.E.M.-a „The one I love“ i time oduševio voditeljicu Ginu Damjanović.

Otkrio je Vinko Gini je li Zimizelen samo ime autorskog projekta ili se tu ipak krije neki alter-ego:

„Rekao bih da ima nešto više od samog imena. U jednom trenutku mi je ‘taj lik’ došao u misao’. Čak i prije nego sam odlučio raditi ovaj projekt…i nekako se zadržao u mojim mislima taj čudnovati šumski lik. Kada sam krenuo s projektom rekao sam da je ovo idealno ‘stage name’.“

Gina je pitala glazbenika izlazi li iz njega na pozornici ‘nešto’ što u svakodnevnom životu ne može pokazati, postoji li to neko drugo lice koje pokazuje samo na pozornici:

„Definitivno! Mislim da na neki način olakšava izlazak na pozornicu, a s obzirom na glazbu koju radim, vidi se da sam više neka introvertna osoba. Izaći na pozornicu i to sve predstaviti publici nije uvijek lako i onda ako zamislimo da smo ta neka druga osoba, nekakav lik s kojim možemo pobjeći od svakodnevnog sebe, mislim da to dosta pomaže i zanimljivije je.“

A temelji li taj lik na sebi ili na nekome tko bi volio biti, rekao je:

„Mislim jedno i drugo. Od sebe ne možeš pobjeći, ali neka druga varijanta sebe…“

Vinko je završio Fakultet strojarstva i brodogradnje. Pitala ga je voditeljica otkud on na tom fakultetu, a odgovorio je da je to pitanje koje se i dan danas pita te nastavio:

„Radim u struci. Glazba je uvijek bila moja prva ljubav i htio sam se baviti glazbom, ali jednostavno nešto moraš raditi da bi platio režije, kruh..pa je bilo logično da ću ići na faks. Zašto sam to izabrao ni dan danas ne znam. Glazba je uvijek bila tu sa strane i to je bila i ostala moja prva ljubav. Na žalost ili je tako moralo ispast, ona je moj hobi, nije prva stvar kojom se bavim, ne zarađujem od nje, ali uspijevam to dvoje nekako žonglirat i za sada je okej.“

Prije godinu dana je izašao njegov prvi album „San na uzici“. Otkrio je što se sve lijepo dogodilo od prošle zime do ove, a da mu je dalo nekakav smisao:

„Cijelo stvaranje albuma je krenulo u lockdownu i to je taj mračan dio života. Kako su se pjesme pojavljivale krenuo sam prema svjetlu, snimao sam ih, pronašao tog ‘Zimizelenog’ po putu. Tako sam na kraju složio album. Kreće dosta mračno da bi na kraju završio sa svjetlijim tonom i pogledom u budućnost koji je optimističniji. Imam osjećaj da sam se tako osjećao kroz to razdoblje i to sam nekako podsvjesno prebacio na cijeli album.“

Vinko obožava Stonese. Njihove covere je svirao u svom prvom bendu. Šokirao je Ginu odgovorom na pitanje je li ih ikada slušao uživo:

„Deset puta!“

„Stonese sam prvi put vidio 1998. godine na Hipodromu. Tu se stvorila ljubav prema njima i otada sam ludi fan. Kroz sve ove godine sam išao na koncerte…čim bi došli bliže u Europu sam ih gledao i nikada ne dosadi..to je nešto nevjerojatno…ili sam ja jednostavno toliki fanatik pa si ne mogu pomoći.“

Ovaj glazbenik je u ranijem radu pjesme pisao na engleskom jeziku, ali sada je ipak otkrio čari pisanja na hrvatskom jeziku. Rekao je par riječi i o tome na kojemu se jeziku bolje izražava i zašto:

„Iako većinom pišem na hrvatskom, i dan danas kada krećem raditi neku melodiju uvijek će mi u mumljanju prije izaći engleski jer je lakše dobiti melodiju na engleskom. Otkad sam počeo pisati i ušao u svijet pisanja na hrvatskom, a na početku sam se bojao i bježao od toga, jednostavno sam shvatio koliko je naš jezik lijep i zanimljiv i koliko se lakše mogu izraziti nego na engleskom. Koliko god engleski dobro znali, mislim da se ne možemo toliko dobro izraziti kao na materinjem jeziku, barem je tako kod mene.“

Cijeli razgovor i odličnu glazbu pogledajte i poslušajte na: