Magistrica biologije: „Većih problema sa stjenicama u Zagrebu nema – više je preplašenih poziva, pitanja što da se radi u slučaju njihove pojave“

Invazija stjenica zabilježena je prošlih mjeseci u Europi, prvo u Parizu, a potom i u Londonu. Posljednjih dana otkrivene su i u jednom splitskom hotelu i u jednom neboderu u Rijeci. Nova epizoda TOPCASTA TOP RADIJA bavi se problematikom stjenica, a o tome koje vrste stjenica postoje, mogu li prenijeti neke uzročnike bolesti, kako ih suzbiti i je li moguća prevencija, govorila je Marcela Curman Posavec, magistra biologije i kemije, iz Odjela za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

„Što su u stvari stjenice?“, pitao je magistricu biologije voditelj TOPCASTA, Kruno Belko.

„Stjenice su povremeni ektoparaziti na ljudima koji spadaju u porodicu Cimicidae. To su jedni od najčešćih ektoparazita koji napadaju ljude i njihov miran način života i zato spadaju u javnozdravstvene značajne vrste. Poznate su dvije kozmopolitske vrste stjenica koje se prvenstveno hrane na ljudima. To je kućna stjenica o kojoj se češće priča ovih zadnjih tjedana I tropska stjenica odnosno cimex hirundinis”, rekla je Curman Posavec te nastavila o vrstama stjenica:

“Kućna stjenica odnosno cimex lectularius živi više u umjerenim područjima, u našim podnebljima dok cimex hirundinis više živi u tropskim područjima. (…) Voljela bih spomenuti uz ove dvije vrste još jednu vrstu stjenica, tzv. lastavičja stjenica. To je vrsta stjenica koja prvenstveno nastanjuje gnijezda lastavica i prvenstveno se hrani krvlju lastavica. Međutim, u jesen kada te lastavice odlete u toplije krajeve i napuste svoja gnijezda, lastavičje stjenice moraju prinaći svoj obrok krvi i potaknute time mogu se preseliti u područja gdje žive ljudi.”

“Na našem odjelu imali smo čak dva slučaja vezana za lastavičje stjenice koje su ometale život ljudi. U 2018. godine u jednoj kući u Zagrebu stanari su primijetili lastavičje stjenice i isto tako su u 2022. godini u jednom stanu pronađene lastavičje stjenice. Međutim, bitno je napomenuti da ni u jednom ni u drugom slučaju te lastavičje stjenice nisu bole ljude. Nisu se vidjeli nikakvi tragovi uboda na tijelu i isto tako nisu se nastanile u prostore gdje ljudi žive”, rekla je magistrica biologije i kemije.

O izgledu tih stjenica, rekla je sljedeće:

“To su mali kukci koji su crveno smeđe boje, plosnatog su oblika. Taj oblik im je karakterističan zbog toga što se one vole zavlačiti u pukotine, u tamna područja. Veličine su od pet do sedam milimetara, a širine do tri milimetra. Za njih je karakteristično da imaju polumjesečast nadvratnjak i na prednjoj strani glave imaju rilo pomoću kojeg bodu odnosno uzimaju obrok krvi. (…)”

“One se razmnožavaju nepotpunom preobrazbom“, rekla je Curman Posavec o razmnožavanju stjenica i nastavila: „ To znači da se iz jaja razvijaju nimfe koje se presvlače do pet puta i nakon nimfe se razvija odrasla jedinka. Svi razvojni oblici se hrane, odnosno uzimaju obrok krvi na ljudima. Kako bi one iz jednog oblika prešle u drugi oblik potreban im je obrok krvi.”

„Ima li razloga za pojačan oprez, paniku“, upitao je Belko.

“Stjenice su uvijek bile i uvijek će biti oko nas. Možda se sve nas poziva da budemo malo oprezniji kod naših putovanja jer u zadnje vrijeme, porastom globalizacije i raste porast stjenica. Kada se nalazimo u nekim smještajevima u kojima posumnjamo da bi se moglo raditi o stjenicama, bitno je da dobro pregledamo naše kofere da ih upravo ne unesemo u naš stan. Vezano uz temu koja se ovih dana dosta priča u medijima, voljela bih naglasiti da svi više vodimo računa o tome da ih ne unesemo  u naše stanove”, rekla je magistrica biologije i kemije.

„ (…) U današnje vrijeme možemo ih naći  i u hotelima koji su dobro opremljeni tako da zaista nema pravila otkuda se stjenice mogu prenijeti. Međutim, ipak je veća vjerojatnost da ćemo ih prenijeti iz nekih smještaja koja su možda manje uređena, gdje higijena nije na nekoj razini i gdje je ipak izmjena gostiju češća“, objašnjavala je Curman Posavec o tome gdje se potencijalno stjenice mogu pronaći.

O tome je li ih teže suzbiti otkada se ne koristi DDT s obzirom na to da ima previše nuspojava za ljude, a i za prirodu je previše otrovan, rekla je:

„On je previše otrovan pa se zaista više ne koristi. Bitna je dobra komunikacija između stanara koji ima problem sa stjenicama i neke profesionalne tvrtke. U svakom slučaju ako imamo problem sa stjenicama, ne možemo ga mi sami riješiti nego je potrebno kontaktirati profesionalnu tvrtku koja je zadužena u provođenju mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije i u dobroj komunikaciji s njima zaista se može riješiti problem sa stjenicama. (…)“

Stjenice same po sebi nisu opasne.

„One bodu, uzimaju obrok krvi kako bi se mogle razvijati. Bez obzira što one ne mogu prenijeti bolesti u stjenicama se mogu zadržavati neki uzročnici bolesti, ali ne mogu se prenijeti na ljude. Međutim, svjedeno ih se stavlja u javnozdravstveno značajne kukce jer nakon uboda stjenicama mogu se pojaviti alergijske reakcije na koži. To su ubodi slični nalik ubodima komaraca. Najčešće se javlja svrbež, a kod nekih preosjetljivih pojedinaca se može pojaviti jači upalni proces. Npr. ako neku osobu stjenice bodu dulje vrijeme, može se čak pojaviti i anemija“, rekla je Curman Posavec.

O situaciji sa stjenicama u Zagrebu, magistrica biologije je rekla da većih problema nema te nastavila:

„Više budu upiti zabrinutih građana koji postavljaju pitanje ‘je li to stjenica’, a ne radi se o stjenici. Više je preplašenih poziva, pitanje što da se radi u slučaju da imaju stjenice. Ljudi pregledavaju svoje sobe, a nemaju tragove uboda, nemaju tragove stjenica.“

Još jednom je ponovila na što je važno obratiti pozornost vezano za stjenice: „To su prvenstveno vrste koje su aktivne noću, one se uvijek kreću prostorima gdje mi spavamo jer im je potreban naš obrok krvi. Ako slučajno primijetimo ujutro neke ubode po tijelu treba dobro pregledati prostor gdje spavamo, madrace, rubove madraca, tamo gdje su madraci šivani, rubove kreveta, gdje se oni spajaju. Ako sumnjamo da se radi o stjenicama možemo noću upaliti svjetlo i dobro pregledati vlastito tijelo da možda nema stjenice na tijelu i prostor gdje spavamo.“

O mogućim vidljivim tragovima, rekla je: „Na posteljini možemo vidjeti crne točkice, to su tragovi izmeta stjenica i možemo vidjeti crvene točkice, to su tragovi krvi. (…) Ili možemo vidjeti odrasle stjenice ili razvojne oblike nimfi i ako to primijetimo obavezno kontaktirati profesionalnu tvrtku. (…) Jer mi možemo smanjiti njihovu populaciju, ali ne možemo u potpunosti suzbiti ih iz našeg prostora. Ako ih uočimo u našem prostoru, možemo insekticidnim sprejem poprskati mjesta gdje su one viđene. Taj sprej djeluje nadražujuće tako da će stjenice koje se nalaze u pukotinama natjerati da izađu van.“

Zanimljiv razgovor pogledajte na linku: